Meny

  • O webmasteru
  • Kontakt info
  • Kontakt webmaster
  • Linija

    Resava

  • O Resavi
  • Resavska Pecina
  • Manastir Manasija
  • Vodopad Veliki Buk
  • Beljanica
  • Restoran Vodopad
  • Konaciste Resava
  • Restoran Kruna
  • Telefoni
  • Despotovac
  • Naselja u opstini
  • Mesne Zajednice
  • Mesne Kancalarije
  • Linija

    Despot Stefan

  • O Stefanu
  • Stefanov zivot
  • Knjizevnost
  • Resavska skola
  • Linija

    Pravoslavlje

  • O Grbu
  • Zapovesti
  • Patrijah
  • Poglavari
  • Sveta Petka
  • Adam i Eva
  • Pravoslani Praznici
  • Istorija Pravoslavlja
  • Istorija prv. crkve
  • Istorija hrsc. crkve
  • Krsne slave
  • Molitve
  • Kalendar
  • Linija

    Despot Stefan

    Stefan

    Dobro dosli na web prezentaciju Resavac

    Sajt Resavac (www.resavac.se) je prezentacija Resavskog kraja i Opstine Despotovac

    DespotovacOpstina Despotovac se nalazi u istocnom delu Srbije, odnosno sa istocne strane Velike Morave i prostire se izmedju 43 stepeni i 57 minuta i 44 stepeni i 13 minuta severne geografske sirine, odnosno 21 stepen i 15 minuta i 21 stepen i 50 minuta od Grinica. Sediste Opstine je u Despotovcu.
    U svom istocnom delu Opstina je brdsko planinskog karaktera oivicena vencima Kucajskih planina, dok je zapadni deo ravnicarskog karaktera i pogodan je za poljoprivrednu proizvodnju. Skoro celom duzinom teritorie Opstine protice reka Resava. Najniza apsolutna nadmorska visina iznosi 130 m, a najvisa 1.336 m. (Beljanica).

    Linija

    Istorija Despotovca

    LazarDespotovac se prvi put pominje 1381. godine kao selo Voinci u povelji darovnici kneza Lazara. Godine 1882. Milan Obrenovic donosi odluku da se selo zove Despotovac u znak secanja na despota Stefana Lazarevica i ukazom ga proglasava za varos. Prirodne lepote, brdsko planinski predeli, raznovrsnost flore i faune i recni tokovi, pruzaju dobre uslove za razvoj rekreativnog, ribolovnog i lovnog turizma.

    Kraski sastav planine Beljanice uzrokovao je prisustvo mnogobrojnih vrtaca, jama, uvala i pecina. Najpoznatija je Resavska pecina. Pravi naziv joj je Divljakovacka pecina jer se nalazi na obodu istoimenog polja. Duga 2.830 metara,ali je za posetu uredjeno samo 800 metara.

    Linija

    Pravoslavlje

    Istorija Pravoslavlja

    Crkva Sveti SavaPravoslavnu Crkvu je osnovao sam Gospod Isus Hristos i ona predstavlja zivi izraz Njegovog prisustva u istoriji ljudskog roda. Pravoslavlje se posebno odlikuje bogatim liturgijskim zivotom i svojom vernoscu apostolskom predanju. Pravoslavni hriscani veruju da je upravo njihova Crkva sacuvala punocu predanja i kontinuiteta drevne Crkve, za razliku od ostalih hriscanskih veroispovesti koje su u manjoj ili vecoj meri odstupile od zajednickog predanja Crkve prvih deset vekova.

    Danas Pravoslavna Crkva broji blizu 300 miliona vernika koji zive u veri i predanju sedam Vaseljenskih Sabora. U grckom jeziku rec "ORTODOKSIJA" oznacava pravo verovanje i pravo slavljenje (Boga) i odnosi se na sve one hriscanske zajednice i pojedince koji su sacuvali veru utvrdjenu svetim saborima, nasuprot onima koji odstupili od prvobitne vere i pali u jeresi. Zvanicni naziv Crkve u njenim liturgijskim i kanonskim tekstovima jeste "Pravoslavna Katolicanska (= saborna) Crkva".

    Pravoslavna Crkva je porodica "autokefalnih" (nezavisnih) Crkava na celu sa Vaseljenskim Patrijarhom iz Carigrada koji poseduje titularni i pocasni primat kao prvi medju jednakim (primus inter pares). Pravoslavna Crkva nije centralizovana organizacija sa jednim prvosvestenikom na celu. Jedinstvo Crkve se pre svega ogleda u zajednickoj veri i zajednickom liturgijskom opstenju i niko osim samog Hrista nije glava Crkve. Broj autokefalnih crkava menjao se kroz istoriju. Danas postoje sledece:
    Vaseljenska Patrijarsija (u Carigradu), Aleksandrijska Patrijarsija (u Egiptu), Antiohijska Patrijarsija (sa sedistem u Damasku, Sirija), Jerusalimska Patrijarsija (Izrael) kao i Ruska, Srpska, Rumunska, Bugarska i Gruzijska Patrijarsija, te Crkve Kipra, Grcke, Poljske, Albanije i Amerike. Takodje postoje i "autonomne" Crkve koje su u kanonskoj zavisnosti od svojih maticnih Crkava. To su Crkve: Ceske i Slovacke, Sinaja, Krita, Finske, Japana, Kine i Ukrajine.
    Pored toga postoji i veoma brojna pravoslavna dijaspora rasejana po celom svetu i administrativno podeljena u vise jurizdikcija (koje su u zavisnosti od maticnih autokefalnih crkava). Na celu prvih devet autokefalnih crkava nalaze se patrijarsi dok ostale crkve predvode arhiepiskopi i mitropoliti. Ove titule su pocasnog karaktera i svi episkopi su sasvim jednaki po sili koja im je darovana od Duha Svetoga.

    Redosled po kome su autokefalne crkve pobrojane ne odslikava njihov stvarni uticaj i broj vernika. Carigradska, Aleksandrijska i Antiohijska Patrijarsija predstavljaju, na primer, samo senke svoje nekadasnje slave. Ipak postoji opsta saglasnost po kojoj Carigradska Patrijarsija ima primat casti sto je potvrdjeno i drevnim kanonima, buduci da je Carigrad nekada bio prestolnica starog carstva i njegova Crkva je do danas ostala simvol crkvenog jedinstva i medjucrkvene saradnje. Zato savremene svepravoslavne konferencije saziva Vaseljenski Patrijarh. Nekoliko autokefalnih crkava su zapravo nacionalne crkve i medju njima je najveca i najbrojnija Ruska Crkva.

    Ipak, norma crkvene organizacije nije kriterijum nacionalnosti vec pre svega teritorijalni princip. U sirem bogoslovskom smislu Pravoslavlje nije tek jedan od vidova cisto ljudske organizacije na celu sa patrijarsima, episkopima i svestenicima koji sluze Crkvi niti je to samo Crkva koja se zvanicno naziva "Pravoslavnom". Pravoslavlje je pre svega misticko "Telo Hristovo" i njegova glava jeste sam Hristos (vidi. Ef. 1, 22-23 i Kol. 1, 18-24).

    Pravoslavlje ne cine samo svestenici vec svi oni koji istinski veruju u Hrista i koji su Svetim Krstenjem postali clanovi Crkve koju je On sam osnovao, oni koji zive na zemlji i oni koji su se upokojili u veri i poboznosti. Veliki raskol izmedju istocne i zapadne crkve 1054. bio je vrhunac postepenog procesa otudjenja izmedju istoka i zapada koji je poceo jos u prvim vekovima hriscanske ere i nastavio se kroz srednji vek. Jezicke i kulturne razlike, kao i politicki dogadjaji doprineli su ovom procesu.

    Od 4. do 11 - tog. veka Konstantinopolj, srediste istocnog hriscanstva bio je takodje i prestolnica Istocnog Rimskog i Vizantijskog carstva dok je Rim nakon varvarskih osvajanja potpao pod uticaj zapadnog Svetog Rimskog Carstva koje je bilo u politickom rivalstvu sa istokom. Na zapadu je teologija velikim delom ostala pod uticajem Sv. Avgustina hiponskog (354-430) i postepeno je sve vise gubila neposredni dodir sa bogatom bogoslovskom tradicijom hriscanskog istoka. Istovremeno Rimsku Crkvu su gotovo potpuno preuzeli Franci. Teoloske razlike mozda bi i bile razresene da nisu postojala dva razlicita koncepta crkvene vlasti.
    Shvatanje rimskog primata zasnovanog na apostolskom poreklu Rimske Crkve, koja je trazila ne samo pocasnu vec i jurizdikcijsku vlast nad drugim crkvama, nikako se nije moglo uskladiti sa predanjskom istocnom eklisiologijom Istocni hriscani su sve crkve smatrali sestrinskim crkvama i rimskog episkopa su prihvatali samo kao prvog medju jednakim. Za Istok najvisi autoritet u resavanju dogmatskih rasprava niakako nije mogao biti sud jedne crkve vec Vaseljenski Sabor svih sestrinskih crkava. Tokom vremena Rimska crkva je usvojila razna nepravilna ucenja koja nisu zasnovana na predanju i konacno je proglasila ucenje o nepogresivosti Pape kada poucava ex cathedra.
    Ovo je jos vise povecalo jaz izmedju hriscanskog istoka i zapada. Protestantske zajednice koje su se odvojile od Rima su se u narednim vekovima jos vise udaljile od ucenja Svetih otaca i Svetih Vaseljenskih Sabora. Zbog ovih ozbiljnih dogmatskih razlika Pravoslavna Crkva nije u liturgijskom opstenju sa rimokatolickom i protestantskim zajednicama. Tradicionalniji pravoslavni teolozi uopste ne priznaju crkveni i spasenjski karakter zapadnih crkava dok oni koji su liberalnije nastrojeni prihvataju da Sveti Duh u nekom smislu deluje i u okviru ovih zajednica, ali i pored toga one ne poseduju punocu blagodati i duhovnih darova kao Pravoslavna Crkva.

    Mnogi ozbiljni pravoslani bogoslovi su misljenja da izmedju Pravoslavlja i nepravoslavnih zajednica, posebno u oblasti duhovnog iskustva, shvatanja Boga i spasenja, postoji ontoloska razlika koja se ne moze tek tako pripisasti kulturnim i intelektualnim razlikama izmedju istoka i zapada, vec je neposredna posledica postepenog napustanja svestenog Predanja od strane nepravoslavnih hriscana. U vreme Velikog Raskola izmedju Rima i Konstantinopolja, istocna Pravoslavna Crkva prostirala se sirom Srednjeg Istoka, Balkana i Rusije sa sredistem u Konstantinopolju koji je takodje bio poznat kao "Novi Rim".

    Istorijske prilike su velikim delom uticale na promenu strukture Pravoslavne Crkve ali jos i danas najveci deo pravoslavnih zivi u istim geografskim prostorima. Misionarska aktivnost u Aziji i emigracija na zapadu ucinili su da se uticaj Pravoslalja prosirio sirom sveta. Danas je Pravoslavna Crkva prisutna gotovo svuda u svetu i neprestano svedoci apostolsko i otacko predanje svim narodima sveta. Pravoslavna Crkva je poznata po svom razvijenom monastvu. Neprekinuto monasko predanje pravoslavne Crkve vuce svoje poreklo iz egipatskih pustinjskih manastira u 3. i 4 - tom. veku.

    Uskoro se monastvo prosirilo sirom mediteranskog basena i Evrope: u Palestini, Kapadokiji, Galiji, Irskoj, Italiji, Grckoj i slovenskim zemljama. Monastvo je oduvek bilo na braniku Pravoslavlja i napravilo je trajan uticaj na celokupnu pravoslavnu duhovnost. Danas Pravoslavna Crkva predstavlja neprocenjivu riznicu bogatog liturgijskog predanja koje potice iz najranijih perioda hriscanstva. Osecaj svestene lepote i velicanstva u pravoslavnoj Bozanskoj Liturgiji stvara ziv i snazan osecaj prisustvu neba na zemlji.

    Pravoslavna crkvena umetnost i muzika imaju znacajnu funkcionalnu ulogu u pravoslavnom zivotu i omogucavaju cak i telesnim culima da osete duhovnu velicinu Bozjih tajni. Pravoslavne ikone nisu samo prekrasna umetnicka dela koja imaju izvesnu estetsku i poucnu funkciju. One su pre svega sredstvo pomocu kojih opitno dozivljavamo realnost Carstva nebeskog na zemlji. Svestene ikone kriju neiscrpne dubine tajne Hristovog ovaplocenja za ciju su odbranu hiljade mucenika zrtvovale svoje zivote.

    Linija

    Vreme

    Koj je danas datum

    Danas je:

    Koliko je sati trenutno

    Trenutno je:

    Linija

    Web banneri

    Resavac

    Pomoravac

    Ilic

    Sokobanja

    Resavainfo

    Radiostanica

    Aviokarte

    Flygresor

    Perfoot

    Pejovic

    Sutorman

    Pecina

    Restoran Vodopad

    Argranit

    Bogojevic

    Metal

    Bos